Škola hagioterapije Međugorje 2008

Ovo je škola hagioterapije koja je održana u srpnju 2008 godine u Međugorju, držao ju je Tomislav Ivančić i simultano je prevođena na engleski jezik za studente hagioterapije iz Irske, Velike Britanije i Amerike.
Napomena :Ovo su dijelovi iz Skole hagioterapije( cijeli seminar je trajao pet dana).

Duhovna antropologija možemo nazvati da je to duhovna dimenzija čovjeka.
Možemo reći da je to duhovna razina čovjeka,duhovnost čovjeka.
Možemo reći da je to bitna konstitucija čovjekovog bića.
Što je to duh?
Teologija je uvijek poučavala Duha Svetoga a da nije došla do proučavanja čovjekovog duha.
Znanost do sada uopće nije proučavala bit čovjeka, a to je čovjekov duh.
Čovjek misli, životinja ne misli.
Čovjek govori, životinja ne.
Čovjek gradi, on je kreativan.
Čovjek ima znanost, umjetnost.
Čovjek je moralan.
Životinje sve to nemaju.
Čovjek se pita koji je smisao mog života, životinja ne.
Čovjek druguje s Bogom i pita za Boga.
On je religiozan.
Čovjek pati , ali on zna da pati.
Životinja pati a da to ne zna kaže Pascal.
Najteža je bol trpjeti a ne vidjeti smisao patnje.
Čovjek je psihom i tijelom vezan uz prostor i vrijeme, sada i ovdje, a on je svojim duhom posvuda, slobodan od prostora i vremena.
Čovjek je razdjeljen i pita se što mu je važnije, imati, jesti i piti, obući se i kuću ili mu je važnije biti moralan, čestit, pravedan, dobar.
Je li bolje biti i gladan, ali dobar , ili biti sit a biti zao.
Je li bolje živjeti dugo na zemlji, pa makar nemoralno ili sutra umrijeti a ostati pošten.
Je li bolje biti korumpiran pa imati puno novaca ili biti pošten pa imati toliko koliko ti je dosta.
Čovjek stalno mora odlučivati.
Što ti je važno?
Ako prihvačaš zlo i prljavu savjest da bi imao, ti si nečovjek i ti nemaš budućnosti.
Sve što imaš, gubiš , jer umireš.
Ako si pošten, čestit i dobar to ide s tobom u vječnost.
U svakom djeliću mog tijela je moj duh i zato kaže dr.Beck da je medicinska dijagnoza samo psihofizička , nije cjelovita.
Kad kažem da je čovjek cjelina, onda znači da u čovjeku ne odlučiju nagoni nego čovjek.
Životinje se ravnaju prema instiktu.
Čovjek je ovisan o svojoj slobodi.
On mora odlučivati o sebi.
Ja jedem kad ja odlučujem, a ne kada mi glad kaže gladan sam.
Bolesni ćete biti kad na to pristajete.
Vi odlučujete o svojoj bolesti.
Ako sebi kažeš Ja sam zdrav i vjerujem u zdravlje ti češ to i biti.
Moraš postati gospodar svoje volje i tijela a sluga svoje savjesti.
Mistici kažu Umri prije nego li umreš.
Ono što Isus kaže Umrijeti i odreći se svega ne znači izgubiti fizički svijet, nego prestati biti rob tog svijeta , postati gospodar, da tvoj duh vlada svime, da budeš moralan, da budeš human.
Sto puta mi je govorio Isus, Ja ne želim tvoje fizičke smrti, Ja želim da umreš svojoj ovisnosti o fizikalnom svijetu., da ti Bog ne bude želudac i račun u banci, nego da ti budeš gospodar svega.

Ljudi nam dođu sa rakom u Centar za duhovnu pomoć.
Mi ne liječimo rak, ali mi gledamo da li je uzrok možda na duhovnoj dimenziji.
Izliječimo duhovnu dimenziju , ojačamo čovjeka duhovno, kod njega rak ostaje , ne raste dalje a on funkcionira dalje godinama.

Rekli smo da hagioterapija ima 4 dijela.
1. Antropološka pneumatologija
2. Duhovno zdravlje
3. Status ili dijagnoza duhovnog zdravlja
4. Putevi do duhovnog zdravlja

Sada obrađujemo 1 dio Antropološka pneumatologija.
U tom dijelu obrađujemo 5 pitanja.
1. Karakteristike duha
2. Metafizika duha
3. Fenomenologija duha
4. Funkcionalnost duha
5. Kompleksnost čovjekova bića

Pod brojem 5 smo prvo obrađivali.Idemo to još pojasniti.
Čovjek je sastavljen od duha, duhovne dimenzije koja je slobodna od prostora i vremena, i od psihofizičkog elementa koji je ograničen prostorom i vremenom.
Drugo, da se čovjek sastoji od psihofizičkog koji je vezan uz zemlju i želi uživati zemaljske plodove, i duhovno elementa koji je moralan, želi uživati plodove duha, Boga, sreće.
Psihofizička želi imati, a duhovna želi biti.
Duhovna dimenzija treba vladati psihofizičkim zahtjevima.
U čovjeku nastaje nered kada psihofizička razina vlada umjesto duhovne razine
Kada je čovjek okrenut zemlji i zaboravi duh, on je na razini životinje.
Čovjek nije čisti duh kao anđeo, nego je taj čovjekov duh vezan uz tijelo i psihu , i zato kod čovjeka ne govorimo da ima duh i tijelo nego govorimo da ima duhovnu dušu i tijelo.
Duhovna duša je organizam kroz kojega djeluje duh.
Središte te duhovne duše je osoba.
Drugo područje je savjest, slijedeće intelekt, slobodna volja, karakter, kreativnost, religoznost, spolnost.
Mi nemamo neposrednog pristupa duhu i zato ne možemo direktno znati kakav je duh
.
1. Karakteristike duha
Bit duha je sloboda.
Ako je čovjekov duh sloboda, onda znači da čovjek nema granica.
To znači da je njegovo tijelo i psiha ograničeno ali duh je bezgraničan.
Duh je najsnažnije sredstvo protiv svih bolesti.
Bit čovjeka je bezgranični razvoj.
Isus kaže da Bog hoće da budemo sveti.
A mi kažemo da svet može biti sv.Franjo i drugi ali ja ne.
To je tvoja najdublja bolest.
Jer ti ne vjeruješ u ono što možeš postati.
Prva karakteristika duha je sloboda.
Duga karakteristika duha je svijest.
Čovjek je svjestan sebe, svijeta, onoga što treba raditi, svojih želja.
Teologija kaže da je Bog u nedostupnu svijetlu.Zato što je Bog potpuno svjestan sebe i svega.Ta njegova svijest o samome sebi je njegov sin Isus Krist, Očeva spoznaja.
Isus je riječ Očeva.
Dalje karakteristika duha je kreativnost.
Karakteristika duha je da čovjek spoznaje Boga i s njim druguje.

Vjera

Isus nikada nije molio da bi nekoga izliječio.
Najteže ćete nekoga izliječiti molitvom.
Jer molitva je znak da ti ne vjeruješ.
Zato i moliš.
Hočeš Boga navesti da ipak posluša tebe.
Ni apostoli nisu nikada liječili molitvom.
Mi naprotiv kršćani stalno molimo, molimo i uništavamo ono bitno.
Isus kaže nemojte blebetati kao pogani.
Nećete biti uslišani zbog mnoštva riječi koje izgovarate u molitvi.
A mi upravo suprotno radimo.Izmolimo 3 krunice, 7 Očenaša
Kad naučimo da Isus govori o vjeri a ne o molitvi onda ćemo biti dobri hagioasistenti.
Kad molimo onda sumnjamo da ćemo dobiti.
I onda hoćemo Boga prisiliti da nam nešto dadne.
I redovito ne dobivamo ništa.
Mnogo molitve nam zatvara vjeru.
Evanđelje je prepuno tekstova o vjeri.
A vjera je sigurna spoznaja da me Bog voli.
Isus kaže kad molite vjerujte da ste već dobili ono što molite.
I vjera je očekivanje da će dobro doći od Boga.
Prvo, vjera je spoznaja da me netko voli.
Drugo, vjera je sigurno očekivanje dobra.
Treće, vjera je projekt.
Ja u duhu već vidim što će se dogoditi.
Isus pita slijepca Što hočeš da ti učinim?
Slijepac ne kaže Ja sam slijep, nego kaže Da progledam.
Isus mu kaže Progledaj.
To što vjeruješ i kažeš to će ti biti.
Mi moramo potpuno od A, B, C učiti moliti.
Mi molimo poganski.
Mi molimo previše i time ubijamo vjeru.
Niječemo Isusove riječi.
Obratiti se znači povjerovati da te Isus voli.
Gledati svoje zdravlje ili zdravlje pacijenta i tako ga izvući iz bolesti.
Vjera je svemoguća, ne molitva.
Kad bi danas naučili dobro moliti, čudesa bi bila normalna, realnost našeg života.
Mi smo od molitve napravili idol.
Nama je važno što smo molili.Molitve od svetaca, od sv.Brigite, od sv.Franje.
Mi vjerujemo u riječi molitve, a ne u Boga kome se molimo.
Molitva je susret s Bogom.
Molitva je gledanje u njegove oči.
Molitva je put do vjere, ako je prava molitva.
Naše molitve nas naprosto odvode od vjere.
Kad molimo devetnicu za nekog bolesnika,onda govorimo E kad bi Bog njega ozdravio.
Mi molimo, a ne vjerujemo.
Mi stavimo ruke na glavu ili rame bolesnika i onda molimo, a u sebi duboko osjećamo Od tog neće biti ništa.
Molitve nas odvode od vjere, evanđelja i Isusa.
Najteže je sa pobožnim đavlom.
Đavao vas neće navesti na grijeh, nego nas zavodi na otpad od Boga.
On će tražiti da puno molimo a u to ne vjerujemo.
Da se svaki dan pričestimo, a odmah zaboravimo da je Isus u nama.
On će te navesti da puno čitaš Sveto pismo a ništa ne razumiješ.
Ili će tražiti da razmišljaš ali krivo.
Više ti nije važan Bog kojem se moliš nego molitva koju moliš.
To je najteži problem naše crkve.
Zbog toga postoji ateizam.
Kako je moguće toliko moliti a ništa ne dobivati.
Ili Isus ne govori istinu ili mi ne činimo ono što on kaže.
Jer on kaže Molite i dobit ćete.
Mi molimo i ne dobivamo.
I ostajemo dalje dobri kršćani.Tko tu laže?
On kaže kucajte i otvorit će vam se.Kad si zadnji put kucao?
Znaš li koja su to vrata na koja se kuca.
Isus je vrata.I on je put do Oca.
I ako prihvatiš njegovu riječ čitavim srcem, to je kucanje na njegova vrata.
Isuse, ti si rekao i ja ti vjerujem.
On je rekao tražite.
Tražiti znači ići na sve strane kao da si nešto izgubio.
A mi na njegovu riječ Molite i tražite i kucajte uvijek izmolimo molitvu.
I očekujemo od molitve rezultat.
A ne od Gospodina.
To je teška bolest naše crkve.
I kao što smo rekli da je opasno biti dobar vjernik, jer dobri vjernici ne vjeruju u evanđelje nego u svoju dobrotu, iako je jasno da je samo Bog dobar.
Opasno je biti kršćanin.
Kršćanin ne vjeruje u evanđelje.
Kršćanin, to je jedan kulturološki pojam i stvarnost.
Od sto krštenih kršćana 10 ili 15 ide u crkvu.
A od njih sto možda samo dvojica koji zaista vjeruju u evanđelje.
I zato se kršćani moraju evangelizirati.
Treba crkvu reevangelizirati.
Međugorje nije tu da bismo mi bili takvi kakvi jesmo, nego da mjenjamo svoj mentalitet.
Da mjenjamo prema evanđelju svoj život.
Kršćani trebaju prestati biti kršćani i postati Isusovi učenici.
Bit Isusovih vjernika je obrat, obraćenje.
Kršćanin je ponizan kao sv.Petar.
I on viče Idi Gospodine ja sam čovjek grešnik.
A Isus kaže Ajde za mnom Petre, lovit češ ljude.
Kršćani su kao Petar dobri pa kažu Isusu Ti nesmiješ ići na križ i trpjeti.
A Isus im odgovara Odlazi od mene sotono.
Jer ti ne misliš kao Bog nego kao svijet.
Kršćani se stalno busaju u prsa da će oni biti vjerni do kraja Isusu.
A onda već u uredu ili u javnosti kažu Ne, nisam ga nikada poznavao.
To je bio Petar,prvi papa.
Ali tek onda kad je sve to promjenio, kad je shvatio da je grešnik ali ga Isus oslobađa od grijeha.
Kad je prihvatio da Isus treba umrijeti jer će uskrsnuti , da je to put a ne kako Petar misli.
Tek kad je vidio da ne branimo mi Isusa, nego Isus brani nas.
Mi živimo suprotno od evanđelja a smatramo se kršćanima.
Bit hagioterapijskog zdravlja je obraćenje.
Naše gledanje života je bolesno.
Isusovo gledanje je savršeno zdravo.
Evanđelje je apoteka za duhovno zdravlje.
Ne tvoja privatna religioznost.
Tvoja slika Boga te ubija.
Uzmi Isusa i njegovu sliku o Ocu.Ja i Otac smo jedno.
Otac je u meni i ja u njemu.
Tko vidi mene, vidi i Oca.
Čitajte Matej 5, 6,7 poglavlje.
Lako je obratiti ateista.
Teško je obratiti vjernike kršćane.
Jer kršćani imaju prepuno navika, i imaju previše uzaludnih molitava iza sebe.

Područja duhovnog zdravlja

Tri su područja duhovnog zdravlja.
Prije smo govorili duhovnih bolesti.
Prvo područje je egzistencijalno.
Drugo područje je bazično.
Treće podrućje je specifično.
Na svakom od ta 3 područja postoje 4 vrste uzroka manjka duhovnog zdravlja.
Prvi uzrok je kognitivni.
Drugi je transcendentalni.
Treći je interpersonalni.
Četvrti je religiozni.

EGZISTENCIJALNO PODRUČJE

Zbog istočnog grijeha i svih drugih grijeha čovjek ne zna svoju sudbinu.
Ne zna odakle je došao na svijet, zašto je morao doći na svijet, što tu treba raditi, kad će morati otići sa ovoga svijeta i kamo se to odlazi sa smrću.
Čovjek ne raspolaže sobom i svojim životom.
On je predan u ruke neznanja, nemoći, smrti, grijeha.
Od njega je lukaviji đavao.
Tko čini grijeh, postaje rob grijeha.
Svi smo robovi fizičke smrti.
I svi smo robovi bolesti.
Mi neznamo čija je priroda.
Mi neznamo što će biti sutra.
Sami se ne možemo osloboditi od krivice, zla i grijeha.
Mi neznamo gdje je Bog, postoji li Bog, kakav je Bog.
Nikakva znanost, nikakve religije, nikakve filozofije, nitko to nezna.
Dokle ide svemir.
Tko je na Zemlji stvorio tako savršeni vrt u koje mi živimo.
Što je to život?
Tko je to čovjek?
Zašto nitko od ljudi ne zna zašto ja moram živjeti?
Naši nas roditelji nisu očekivali.
Nisu znali da čemo se mi roditi.
Mi sasvim krivo mislimo da roditelji znaju da će roditi nas.
To je smiješno.
Roditelji samo očekuju neko djete.
A onda su morali tebe primiti.
Očekivali su možda sina a ti si se rodila.
Očekivali kćerku a došao sin.
Očekivali zdravo djete a došlo hendikepirano.
U svijetu je svatko sam.
Nitko ne može umjesto tebe okajavati tvoje grijehe.
Umjesto tebe umrijeti, ići na operaciju, uzeti tvoju bol.
Kraj 6 milijardi ljudi ti si sam.
Ti imaš samo sebe, a ne druge ljude.
Ti si sebi najvažniji.
Dok ti živiš sve možeš postići.
Ti međutim ne možeš sebe spasiti, očuvati od zla i smrti.
Unatoč svih naših znanosti, religija, filozofije, tehnike, zdravstva mi uopće ne raspolažemo sobom i ne možemo sebe spasiti.
Čovječanstvo zato traži nekoga tko će nam reći tko smo i tko će nam pomoći da se izvučemo iz te nesigurnosti.
Jer svatko je od nas ispunjen strahom.
Neznaš hočeš li sada umrijeti.
Kada umreš, ima li tamo nekakav život.
Jesi li dovoljno čist da dođeš u nebo.
Cijelo čovječanstvo otkad postoji čeka Spasitelja.
I mi nemamo nikakvog odgovora , ni snage na sve to samo Isusa iz Nazareta.
Samo Isus nam je donio takve informacije.
Samo Isus je donio snagu da zlog duha pobijedimo i istjeramo.
Samo je Isus donio snagu da nam se grijeh oprosti, da budemo slobodni.
Samo Isus je uskrisivao mrtve.
Samo Isus je liječio svaku bolest i svaku nemoć.
I samo je Isus išao umrijeti za tebe i mene, i za svakog čovjeka.
I samo je Isus pokazao da ima moć nad prirodom, katastrofama, bolestima i nevoljama.
I samo Isus poslije tvoje smrti ide s tobom.
I zato nikad nisi sam samo zato što postoji Isus.
Zato prestanimo gledati Isusa kao nekog dalekog Boga.
On ostaje kao čovjek i kao Bog s nama do svršetka svijeta.
I on se povezao sa svakim čovjekom ljudske povijesti.
On je uzeo ljudsku narav.
I zato svaki čovjek može doći do njegova spasa.
Zato Isusa treba izvući iz naših crkava i religioznosti.
Mi smo od njega načinili religioznog Boga.
A on je prijatelj koji stanuje sa svakim čovjekom.
On je čovjek koji izvrsno govori naše jezike, zna našu bijedu.
Najprije morate prestati vjerovati u Bogove.
I prestati tražiti Boga u oblacima.
Nema drugog Boga, samo čovjek Isus iz Nazareta koji ludo voli čovjeka, koji sav živi samo za čovjeka i koji ima svu snagu da čovjeka spasi i izliječi.
Ne bacajte Isusa u religije, jer crkva nije religija.
Isus je povjesna osoba, Spasitelj koji otkupljuje svaku religiju i svakog čovjeka.
On sjedi pokraj mene i preko mene govori ovim mikrofonom.
On je u tebi i ti u njemu.Kad ćeš to početi vjerovati.A kada živjeti?
A kada po njemu ozdraviti.
Kršćani ne vjeruju da ih Isus voli i da uživa opraštati njihove grijehe, i da Isus uživa kad mu ispričate neki dobar vic.
Bog se uvijek smije.
Zašto ne piše u evanđelju da se Isus smijao?
Jer je cijelo evanđelje jedan smijeh, radost, sreća što smo pobijedili zlo i grijeh.

Isus nije rekao Molite pa ćete biti zdravi, nego vjerujte pa ćete biti zdravi.
I ono što može hagioasistent načiniti za fizičku i psihičku bolest je da pacijentu pomogne vjerovati u ozdravljenje, dok ga somatski liječnik i psihijatar liječi.
Jako je važno to poštivati.Hagioasistent se ne može igrati s pacijentima.
I ako ne možete zaboraviti razne karizmatske i molitvene skupine za ozdravljenje onda ne možete biti hagioasistent.
Jer mi znamo rijetko ko postane na taj način zdrav.
Naprotiv, nakon takvih skupova psihijatri i mi imamo više posla.
Shvatite da su često te skupine devijacije od evanđelja.
Isus kaže vjeruj.
Sveti Jakov kaže Ako tko boluje neka zove prezbitere Crkve da oni podjele sakrament bolesničkog pomazanja.
Treće, sv.Jakov kaže Ako tko boluje ispovjedajte grijehe jedni drugima i molite jedan za drugog.
Znači , ne molite za ozdravljenje nego jedan za drugoga, tad ćete ozdraviti.
Priznati grijeh, oprostiti to je uvjet.
Zato, prava molitva pomaže vjeri.
Kriva molitva razara vjeru.
Treba učiti od Isusa kako se moli, kako se vjeruje, a ne slušati razne lidere koji se pozivaju na sebe.
Puno morate čitati evanđelje i do u detalje promatrati Isusa, njegovo djelovanje, njegove riječi.
Ako se toga držite svakom ćete pacijentu moći pomoći.
Kad tako radimo, vidimo da imamo velike rezultate i kod neizlječivih fizičkih bolesti i kod neizlječivih psihičkih bolesti , zato što po zakonima duha liječimo duhovnu dimenziju.
Između duha i tijela su ponori.
Kad Isus kaže Tko želi svoj život spasiti, izgubit će ga, onda je to duhovna istina a ne fizička.
Kad kaže ko dolazi meni a ne mrzi oca i majku , onda to nije racionalna, tjelesna istina, naprotiv to je zlo i grijeh , a na duhovnoj razini to je duboka istina, jer znači Nesmiješ roditelje imati na prvom mjestu, jer si tada izvrnuo stvarnost, njih si stavio na mjesto Boga, zato moraš okrenuti da Bog bude na prvome mjestu.
Grijeh je izokrenuo čovjekove spoznaje i vrijednost.
Kad Isus kaže Tko želi spasiti svoj život treba ga izgubiti, onda to nije psihofizička istina nego duhovna, a to znači da ne pokušavaš samog sebe dovesti u nebo i spojiti s Bogom jer je to besmisleno, uzaludno.
Samo te Isus može povezati s Bogom.
Razlika između psihofizičkog i duhovnog sastoji se u tome, da na duhovnom kada oboliš od bilo koje bolesti zahvaljuješ Bogu za bolesti, znajući da će on doći izliječiti.
Na psihofizičkoj razini ti plačeš, mučiš se.
Koliki su brakovi bili spašeni kad je jedan od partnera počeo zahvaljivati Bogu što se svađaju.To znači što je uvidio da sam neće spasiti brak, da tu mora doći jača ljubav, božanska i duboko povjerenje u Boga.
Zato nikad nećete razumjeti evanđelje ako ga čitate psihofizički i racionalno.
Logika duha se bitno razlikuje od logike tijela i psihe.
Zato kaže sv. Ivan da onaj koji postaje prijatelj svijeta postaje neprijatelj Božji( 1 Ivanova poslanica).
Isus kaže u svijetu ćete imati muku, svijet će se smijati , a vi ćete plakati, ali vaša će se žalost pretvoriti u radost, jer ja sam pobijedio svijet.
Između Boga i čovjeka su ponori.
Isto tako između duha u čovjeku i tijela su ponori i te ponore može samo Isus premostiti.
Zašto je Isus mogao ozdravljati sve?
Jer je sav bio na strani duha.
Njegova je hrana Očeva volja i zato se tijelo pokoravalo njegovu duhu i zato je mogao svakoga ozdraviti.
Svaka medicina pridonosi sve više zdravlju, ali ne može čovjeka potpuno ozdraviti.
Čovjek nije cjelovit.Nije cjelovit već zbog toga što je stvoren ograničen.To znači da čovjek nije Bog.
Samo je Bog apsolutno savršen.
Čovjekova sloboda je bezgranična, a Božja apsolutna.
Čovjekov duh uvijek ide dalje, prema sve večoj savršenosti.
Svetost i savršenost je jedan projekt u koje čovjek stalno ide.
To je put prema sve savršenijem čovjeku.

Put mudrosti kaže ovako: Ne isplati ti se zgrtati materijalno blago, a ostati duhovno siromašan.
Jer kad se najedeš i imaš veliki ulog u banci tvoja će savjest biti nesretna, tvoj odnos s Bogom će biti nezadovoljan, osjetičeš da te ljudi preziru, da su ti zavidni, i zato si duhovno nesretan, nemaš mira i nemaš zadovoljstva.
Ako čovjek ima krivu sliku o Bogu i trpi od strahova da će ga Bog kazniti, ili n emože vjerovati da mu Bog oprašta, ili misli da je Bog samo sudac, ili misli da je Bog policajac koji jedva čeka da te uhvati u nedjelu, ili da Boga uopće nema u svijetu- to je deistički Bog koji je stvorio svijet i otišao, i da Bog baca zločeste ljude u pakao a dobre u nebo i budući da nitko nije dobar svi smo grešni, onda svi idemo u pakao.
Čovjeka treba poučiti najprije da je Bog ljubav.
Bog ne ljubi.
Bog ne može ljubiti.
Kad bi Bog ljubio, onda bi mogao i ne ljubiti.
Bog jest ljubav.Njegova supstancija je ljubav.
Njegova egzistencija je ljubav.
Kad Bog ne bi ljubio, ne bi postojao.
Prema tome , na Božju ljubav se možeš totalno osloniti.
Čovjeku treba reći da s Božje strane nema nikakve zapreke da ti dođeš u nebo.
Bog nikada nikoga ne baca u pakao.
Zapreke mogu biti samo u tebi.
Ako se ne želiš pokajati, to je tvoj put u pakao.
Ako ne želiš nikome oprostiti, onda si već u paklu.
Ako želiš mrziti i ubiti čovjeka, umjesto imati sućuti i dobrote za čovjeka, onda si već u paklu.
Bog ne može nikoga baciti u pakao.
Bog plače što ti ideš sam u pakao i što nečeš da se okreneš svjetlu i Bogu
Onda ako čovjek ne može oprostiti, kažeš mu da Bog uživa u praštanju piše Sveto pismo.
Kao što svaki otac i majka uživaju ako im se djete želi obratiti, postati moralni, slobodni i plaču kad im djete ide krivim putem.
A ne mogu ništa učiniti da se djete promjeni nego ga samo ljubiti, da djete zna da se uvijek može vratiti.
Bog je stvorio čovjeka slobodnoga.
To je Božji rizik.
I Bog ne može protiv naše slobode.
On ne može doći pa napraviti neki klik u savjesti čovjeka – moraš biti dobar.
On može samo raširiti ruke i reći – djete moje, nemoj tim putem, idi pravim putem.
Bog je sam sebi postavio granice zbog naše slobode.
Ali kaže teologija Unatoč te ljudske slobode on može čovjeka po milosti, po ljubavi dovesti spasu.
Isus kaže Bog hoće da se svi ljudi spase.
I kaže Isus u Ivanovom evanđelju, 14 poglavlje, da je Isus došao ne da sudi nego da spasi svijet.
I kaže u 10 poglavlju da je došao da imamo život i to u izobilju.
I napokon Božju sliku u pacijentu mjenjamo tako da kažemo da su sve njegove slike o Bogu krive.
Nema ni jednoga čovjeka u svijetu koji ima ispravnu sliku o Bogu.
Jedina ispravna slika je Isus Krist.
Prema tome, svaka tvoja slika koju sam sebi praviš o Bogu je kriva.Zato govorimo da se treba obratiti od svojih slika o Bogu na Isusovu sliku o Bogu.
Isus je jedina , prava , potpuna slika živog Boga.
On je Očeva spoznaja.
On je u Ocu i Otac je u njemu.Prema tome on je Bog.
Međutim, on ne samo da ljubi čovjeka nego umire za čovjeka.
Čak oprašta grijehe i onda kad se ljudi ne kaju, kao kod čovjeka koji je bio paraliziran.
On je prošao svijetom čineći dobro.
On nije ni jednoga čovjeka odbio koji ga je tražio da mu pomogne.
Zagrli Isusa i znaš da si u Nebu.
On uzima tvoje krivice i uništava ih.
On je tvoj advokat i on te zagovara pred Ocem.
On uživa što mu ti daješ svoje grijehe.
On je došao da nam donese temeljne informacije o nama.
I došao je da nam da snagu da pobijedimo bolest i smrt, kao i đavla.
Đavao je mrak, a Isus je svjetlo.
Ne bojte se đavla.
Čim reknete riječ Isus, već je svjetlo u vama.
Đavao laže kad nam želi utjerati strah od njega.
Samo se Boga treba bojati.
To znači bojati se da ga ne izgubim.
Bojati ga se da se ne kajem, da ne praštam.
Prema tome, treba čovjeku pomoći da dobije pravu sliku Boga.
Jer krive slika Boga ubijaju čovjeka.
Postoji takozvane eklesiogene neuroze, neurozr koje potječu od crkvenih propovjedi.
Kad propovjedamo Boga kakvog smo ga mi zamislili umjesto Isusa Krista , tada to nastaje.
Kad se navješta Isusa Krista, čovjek može samo ozdraviti.
Također, čovjek može imati krivu sliku o sebi da ne vjeruje da se može razvijati, da može biti vrhunski svetac, vrhunski inženjer, liječnik, vrhunska majka.
Čovjek nije duhovno ograničen.
Moraš pomoći pacijentu da ne gleda u tijelo i psihu već u duhovnu dimenziju.
Bit duhovne dimenzije je u tome da uvijek možeš biti ono što nisi.
Bit vjere je u tome da stvaraš ono što još ne postoji.
U duhu vidiš izvrsnu firmu.
Ako gledaš da bi u braku htio imati odlično djete, i vjeruješ u to, ako to gledaš u vizijam, ti češ to ostvariti.
Dakle, neko i nešto koga nije bilo, činiš da postane.
Jednako je sa duhovnim zdravljem.
Ako čovjek gleda u svoju bolest, on će ostati bolestan , i još produbiti bolest.
Bit duhovne terapije je u tome da čovjeku najprije doneseš viziju.
Ako kažeš sutra ću biti zdrav, onda ti više ne gledaš da si sada bolestan, i zato što to gledaš, tvoj organizam to inkubira.
Tvoj duh je tako snažan da te vuče, tebe i tvoje tijelo da ideš tamo.I sutra češ biti zdrav.
Pitaj najprije pacijenta želiš li ozdraviti.
Ima ih puno koji to ne žele.
Oni žele biti bolesni kako bi ih ljudi sažaljevali, da tako bar malo sućuti i ljubavi osjete.

Ljudi kažu Ako budem svet, neću smjeti griješiti.
Ako budem svet morat ću vratiti korumpirani novac.
Ako budem svet više se neću smjeti napiti.
Ako budem svet onda više ne smijem lijepo psovati.
Kakav ti je to život.
Bolje ostati zao.
Čemu ići u nebo.
Tamo svi pjevaju svet, svet a u paklu piju, jedu, kartaju, uživaju.
Tako kažu duhovno bolesni ljudi.
Jer nisu osjetili kako je duhovno zdravlje najveći užitak.
Jer ste ikada bili sretni kad ste bili zli i grešni.
Jeste li jednoga alkoholičara vidjeli da je sretan, ovisnika o drogi.
Jesi bio sretan kad si prevario svog muža, svoju ženu.
Jesi bio sretan kad nisi siromahu dao.
Da li si ikada bio nesretan, kad si činio dobro, kad si se dobro ispovjedio.
Užici duhovni su daleko iznad užitaka tjelesnih.
Već i zato što tjelesni užici daju pola sata,sat, dva sata, jer naši živci ne mogu dugo davati taj fenomen užitka.
Užici duha su pak vječni, ne prestaju, idu s tobom u nebo.
Čovjeka treba dovesti putem mudrosti do toga da shvati gdje su radosti, gdje je vječnost, gdje je užitak pravi, gdje je sreća.
Kas se vežeš samo uz zemlju i materijalno tada ti je duša prazna i gladna.
A dobro djelo,odricanje od zla kad učiniš, tada osječaš da to nikada ne može prestati, da to zauvijek ostaje tvoje, to je imanje koje se ne gubi i to je teren na kojem možeš preživjeti sve smrti, i zato to daje duboko zadovoljstvo.
To je toliko veliko da ljudi idu u pustinje cijeli život samo da bi to imali.
Da se odriču svijeta i života, idu u najstrože samostane.
Tko je to mučenik?
To je najnormalniji čovjek, koji je svjestan da za vjernost Isusu Kristu on daje život, on je dobio nebo i sve što je izgubio.
Što god si bio spreman dati drugima, izgubiti, to ti ostaje vječno.
Sjetite se one anegdote.
Glasovita gospođa došla pred nebo i pita svetog Petra gdje je njezina kuća u nebu.
Petar kaže Izvolite pokazat ću vam.
Idu kroz nebo, i Petar pokaže jednu kuću koja je bila sva od zlata,mramora.
Ona pomisli, to je moja kuća.
Petar kaže To je kuća vaše sluškinje.
Ona pomisli Ako je tako lijepa kuća moje sluškinje, kakva će tek moja biti.
Idu dalje kroz nebo, došli su na jedan brežuljak.
Petar kaže Gledajte dolje onu kuću.
Dolje je u močvari bila jedna baraka, jedva se držala.
Petar kaže Milostiva gospođa to je vaša kuća.
A ona se razbjesnila Pa što vi mislite, pa tu se ne može stanovati.A sv.Petar kaže Ne , ne može se.
A kaže ona Zašto mi niste napravili nešto bolju.
A Petar joj odgovori Milostiva gospođo, od materijala koji ste nam poslali sa zemlje, napravili smo najbolje što smo mogli.
Užasan je osjećaj da sve što imaš na zemlji moraš napustiti, da ne možeš nositi sa sobom.
Zato što si to čuvao samo za sebe.
Neizreciv je osjećaj da sve možeš nositi u nebo, sve što si imao na zemlji i još puno više od toga.
Samo zato što nisi bio ovisan o tome, nego si davao.
Sjetite se kad je bogati Rus došao u nebo.
Prije nego je umro rekao je da stave puno novca u njegov lijes, da ima gore si kupiti nešto.
I kad je umro, došao je u nebo.
I sav radostan vidi puno šopinga, možeš kupiti što god hočeš.
I kad je napunio svoju košaru i došao na blagajnu izvadi novac onoliko koliko je anđeo prebrojio.
A anđeo mu vrati novac i kaže Ne, ovdje se može platiti samo sa novcem kojim si drugima darovao.
Ako volite svijet i sebe , onda ćete se odreći i svijeta i sebe, da biste to sve imali u nebu.
Ako volite neke cigarete, aute, satove darujte to što prije drugima da bi to imali u nebu.
To je ta razlika između fizičkog i duhovnog života.
Duhovni život je vječan, fizički je privremen.
To je mudrost života, koji moraš protumačiti ljudima.
I ako ti dođu ljudi koji kažu da stalno mole a ništa ne dobivaju onda im reci da je to zato što su kršćani i to dobri kršćani.
Dobri kršćani sve slušaju što Isus kaže, ali ništa ne čine.
Isus kaže da onaj ko čini, taj gradi kuću na stjeni i taj vrši volju Očevu.
Tu je gdje umire evanđelje u nama.
Iz prijelaza iz teorije u praksu.Iz prijelaza ono što smo čuli u ono što treba činiti.
Jesi li dosad i jednu propovjed vršio.
Ljubiti sebe znači, sve dati, samo sebe ne izgubiti.
Što koristi čovjeku ako sve dobije , a život izgubi.
Što može dati u zamjenu za život, pita Isus.
Mudrost je da prepoznaš cjelinu života.
Mudrost je da vidiš da je duhovna dimenzija najvažnija i vječna.
Mudrost je da je bolje da učiniš i jedan potez nego znati stotinu poteza, a ne učiniti ni jedan.
Put od stotinu kilometara počinje sa prvim korakom.
A ne o tome da znaš da postoji put od stotinu kilometara.
Što ti vrijedi što znaš da postoji nebo a ti tamo ne možeš.
Jedan čovjek se vozio u podzemnoj željeznici i nasuprot njega je sjedio drugi čovjek.
Na svakoj stanici je ovaj prvi čovjek uzdahnuo.
Nakon pete stanice drugi ga čovjek pita Zašto uzdišete na svakoj stanici.
Prvi čovjek odgovori Pa zato što sam već davno morao izaći.
Moja stanica je prošla.
Pita ga drugi čovjek Pa zašto niste izašli na svojoj stanici?
Prvi čovjek odgovori Jer je ovdje tako ugodno.
Zašto se ne ideš odreći mesa petkom?
Jer je tako ugodno pojesti meso.
Zašto ne oprostiš čovjeku koji te je povrijedio?
Jer je tako ugodno uživati u mržnji i osveti.
Hagioasistent je čovjek koji je ovo sve isprobao.
On ima iskustvo u svemu tome.
Hagioasistent treba biti ispred pacijenta.
I da mu kaže Dođi, dođi.
On treba biti kao Isus izvan zdenca, da može sići i izvući čovjeka na slobodu.
Kognitivna terapija uči pacijenta što je to duhovna dimenzija, što je to mudrost života, što je to duhovno zdravlje i to uvjerljivo tako da pacijent odmah mjenja svoja kriva uvjerenja u ispravna.

Drugi put se zove put morala.
Tu su dva problema.
Jedan je što je pacijent grešnik, i time razara sebe.
Drugo je što je pacijent među razbojnicima, a to znači da ga drugi ljudi vrijeđaju, i to u njemu budi mržnju, osvetu, žalost, i to ga onda dijeli od drugih ljudi.
Ne želi ni s kim imati posla.
Tako da se grijesi samo umnažaju.
Tko god te povrijedi ostavlja u tebi muku, osvetu, mržnju, a to u tebi razara i tvoj mozak a kamoli ne tvoj duh.
Jer duh je temeljno postojanje, duh je uvijek dobar.
Kad ti griješiš, činiš zlo, tada ti sebi uzimaš duha, a time i postojanja.
I zato čovjeka treba u to uvjeriti.
Kada ga uvjeriš da grijeh nije nešto što Bog kažnjava, jer ti si već osuđen čim si išao griješiti, i to sam si sebe osudio, jer si razorio mozak, živce, zdravlje i svoju duhovnu dimenziju.
I ako to znaš uvjerljivo reći, pacijent bio on ateistili vjernik, on će reći da je glupo griješiti i da on to više ne želi.
Ako ateistu kažeš da će ga Bog kazniti ako bude griješio, on će reći da je to glupo – Pa Boga nema.
Nesmijete hagioterapiju vršiti kao pastoralni rad.
Nesmijete tumačiti sa vašim religioznim uvjerenjima, nego sa znastvenom istinom.
A znastvena istina znači Ti sam imaš iskustvo kako si nesretan kada si zao, jer razaraš međuljudske odnose.
Kad iskustveno i znastveno objasniš što je to grijeh i zlo, onda će ateist reći Ne želim to više činiti.
On se pokajao i sad je čist i zdrav.
Sa kršćanima je teško, jer oni misle Bog će te kazniti ako griješiš.
Onda on kaže zašto bi se ja sada odrekao grijeha, ja ću se pokajati na času smrti i sve će biti dobro.
Kršćani su jako smješni ljudi.
Jer taj put ne postoji.
Ti samo sebe dalje razaraš.
Dr. Beck kaže u svojoj knjizi Ako si moralno zao čovjek, tada se stvara u tebi tzv. divlje meso, jer život je u stanicama i stanica ima samo jednu težnju, sačuvati život.
Te stanice svojom duhovnom dimenzijom vide da ti grijehom i zlom uništavaš život.
I zato stvaraju stanice raka da od tebe pobjegnu.
I čak zdrave stanice našeg tijela surađuju sa ovim stanicama raka.
U 70 posto slučajeva rak nastaje jer je čovjek nemoralan.
Pogotovo jer osjeća grižnju savjesti jer si korumpiran ili zao, ili zato jer si napet, stalno radiš za zemaljsko.
Kad čovjeka vratiš Bogu i moralu, on ozdravlja od raka, zaustavlja se rast divljih stanica.
Puno puta sam to doživio , da čovjek koji je oprostio nekome, a imao je rak, da mu odmah prestaje ili nestaje rak.

Treći je put transcendencije.
Kako ostati s ljudima dobar.
Samo tako da se digneš iznad njihovih uvreda,zala, i da ih unatoč svega voliš.
Transcendiraš to zlo u njima, i možeš voljeti čak i neprijatelje, kaže Isus.
Kažu piloti da je najopasnije ako u motoru svog zrakoplova zapaze štakora, jer štakor može posjeći električne žice i tada avion pada.
Međutim, oni znaju ako se naglo dignu u visine štakor ugine.
Jedan pilot je to doživio.
Grijeh je štakor u motoru tvoga života.
Zlo je štakor koji može prerezati tvoje životne instalacije.
Kad god okreneš prema gore, na duhovnu razinu, štakor ugiba.
Grijeh izgubi fascinantnost.Više nemaš volje griješiti.
Važno je znati ovo pravilo: Grijeh puno obećaje, malo daje , a uzima sve.

Četvrti put je teološki put.
To je put da se sredi odnos s Bogom.
Ima pet različitih puteva.

Prvi je put ljubavi.

Kako pacijenta povezati s bezuvjetnom Božjom ljubavi?
To je lijek koji se mora najprije ponuditi pacijentu.
Kontraindicirano je bilo što drugo prije nego to.
Opasno je moliti molitve oslobođenja, tražiti od ljudi da se kaju ili opraštaju, tražiti od ljudi da vjeruju i da imaju povjerenja u Boga, nego najprije ih treba ispuniti Božjom ljubavlju.
Put ljubavi je prikladan za sve ljude, kako za ateiste tako i za vjernike.
To znači da mogu svakom čovjeku ponuditi to upijanje ljubavi, a to znači života kojim je ispunjena cijela priroda.
Da mu protumačim da ta rijeka života , preljeva se u sve biljke, životinje i u svakog čovjeka i da je negdje u nekom izvoru počela.
Problem je u tome, kako kaže jedan pjesnik , da smo jednom potekli ka o potočić i postali smo potok, a onda se pretvorili u rijeku života i onda smo stali.
I sad se pitamo kako da se svom izvoru vratimo.
Doživjeli smo bezbroj puta od svih mogućih ljudi, pa i onih najbližih da nas ne mogu ljubiti bezuvjetno.
Svatko, pa i vlastita majka ima neki interes nad svojom djecom.
Jedino Bog nas voli ne zato što smo dobri, ili što smo nešto učinili ili što nešto od nas očekuje, nego samo zato što postojimo.
Pacijenta treba osloboditi od pomisli da Bog od njega nešto očekuje, da bi ga mogao voljeti.
također, osloboditi pacijenta da pomisli da će ga Bog voljeti samo ako bude bez grijeha.
Bog te voli samo zato što te on stvorio, što si njegovo djelo, njegova zamisao , i zato uživa u tebi.
Svaka od tih rečenica je bitna da bi čovjeku pomogli.
Bez tih misli nećete nikome pomoći.
Bog je u jednom trenutku povijesti tebe htio, želio i stvorio.
Bogu se svidjelo da ti postojiš.
Bog te i danas voli zato što postojiš.
Bog te ne samo stvorio, i pozvao po imenu, nego također on te stvara, neprestano je bio s tobom u tvojo prošlosti,
On te sada stvara.
Kad te ne bi stvorio ti više ne bi postojao.
Sjeti se da sutrašnji dan ne postoji.
Ni tebe nema u sutrašnjem danu.
Bog mora stvoriti i sutra i tebe.
To znači da je stalno uz tebe.
Stalno govori svoj Da, želim da živiš.
Bog ne gleda pasivno kako ti živiš, nego on stvara tvoje postojanje, tvoju egzistenciju.
Ti si totalno u njegovim rukama.
I ako se osloniš na to da je uz tebe. tebi se ništa dogoditi ne može.
Kad zaboraviš da te on sada stvara, tada dobivaš strah.
Da te Bog stvara, to znači da neprestano sve ono što je tvoj grijeh i zlo uništilo, razorilo, on to ponovo stvara.
To znači u svakom trenutku Bog tebe rehabilitira i želi izliječiti.
Problem je samo u tome da li to primaš.
Budući da se radi o tvojoj duhovnoj egzistenciji, Bog bez tvoje privole ne može pomoći.
Bog treba tvoje povjerenje.Bog te zapravo moli da mu dopustiš da te smije osloboditi grijeha i ponovo uspostaviti puninu zdravlja u tebi.
Isus to kaže da i prije nego li zamolimo Bog nam je već dao.
Ne bismo trebali mi moliti, jer Bog nam je već dao, i naše molitve su često besmislene.
Ti moliš da ti Bog dade zdravlje, a on kaže Već sam ti dao.
Problem neispunjenih molitava je samo moja nevjera ili moje neznanje.
Moja molitva me samo podsječa da mi je Bog već dao, da sam ja već dobio.
Nema smisla vikati daj, daj.
Nego daj mi Gospodine.
Hvala što si dao, sad ću to uzeti.
Pobožni ljudi misle da moliti znači izmoliti, izrecitirati neke molitvene formule.
Isus kaže da treba moliti uvijek, i sv.Pavao to nastavlja.
I mi onda mislimo da moramo stalno vrtjeti krunice i moliti Očenaše.
A Isus misli nešto drugo.
Da jednom kažem Oče naš, i 25 sati sam stalno s Ocem.
I stalno otvaram vrata da uzmem sve darove koje mi je već darovao.
Pitanje je kako otvoriti ljudima oči da vide što im je Bog dao.
Kako im pomoći da budu 25 sati na dan s Bogom.
Ko ima uši neka čuje.
Uvijek je pitanje vjerujem li ja uopće da Bog postoji.
I da li vjerujem da me voli, i da mi sve daje što mi je potrebno.
Kršćani kažu da teoretski vjeruju u Boga, a praktički ga niječu.
Bog te nikada ne može prestati voljeti.
On te stalno nosi na dlanu.
Isus kaže ispričaj mi jedan vic.
A ti kažeš ne, ti si Bog, kud ću ja tebi pričati viceve.
Isus kaže Ja sam čovjekom postao, u svemu tebi jednak, osim u grijehu.
Barem vi povjerujte.
Kad bi ti mogao povjerovati da te Bog voli, sve bi se rješilo.
Ali tvoja slabost i tvoji grijesi ti kažu Ne, ti si grešan, ti ne možeš Bogu.
A Isus kaže Znam da ne možeš, zato sam ja došao tebi.
Dopusti da te izvedem iz tvoje nevjere.
Najteže je povjerovati da te Bog voli.

Put povjerenja

Razlikujemo vjeru od povjerenja.
Vjera je najprije sve ono što je Bog čovjeku donio,recimo u Crkvi.
To je njegova riječ i sakramenti, milost.
Drugo, vjera je čovjekova sposobnost da s Bogom komunicira, da čovjek prepozna da ga Bog voli, da od Boga očekuje samo dobro i da shvati da je čovjek samo projekt koji svaki se dan može mjenjati i postajati sve zdraviji i sretniji.
Povjerenje je nešto drugo.
Povjerenje je predanje nekoj osobi koja te voli.
Djete ima povjerenje u majku i oca.
Ono nema povjerenja u druge ljude.
Povjerenje je doživljaj da o nekome sudbonosno zavisiš.
To je istovremeno iskustvo da me Osoba Boga neizmjerno, beskonačno, bezuvjetno voli.
Međutim, čovjek je ranjen nepovjerenjem.
Grijeh stalno čovjeka podsjeća da je kriv.
I da ga nitko ne može voljeti nego osuditi.
I taj glas grijeha zapravo ubija povjerenje u čovjeku.
Zato što ne mogu vjerovati Bogu, ne mogu vjerovati ni ljudima.
Zato se treba osloboditi ljudi tako da bježim od njih u depresiju i suicid.
Suprotno od vjere je strah.
Suprotno od povjerenja je suicid.
Suicidan čovjek ne želi sebe uništiti, nego želi pobjeći u neki drugi svijet gdje neće biti ugrožen.
Hagioterapija ti otvara put do Boga, na kojega se možeš totalno osloniti.
Boga koji je apsolutno dobar.
I koji može činiti samo dobro.
Koji te zato nikada ne može ugroziti.
I drugo.
Boga koji je svemoguć.
I zato je jači od svih tvojih neprijatelja.
Otkinut od Boga ja moram, ili druge ubijati da oni ne bi mene, ili sebe ubijati kako bi pobjegao od ljudi koji mi prijete.
Međutim, izlaz je u tome, idem k Bogu, on je Dobar, on je Svemoguć.
I zato ne moram ubijati ljude ni sebe.
Ja sam siguran da ću preživjeti sve smrti.
Božja ljubav je prostor u kojem me nikakva sila ni smrt ne može prijetiti.
Pacijenta treba dovesti do prijateljstva s Isusom iz Nazareta.
Ako si ti prijatelj s Isusom, onda pacijent ima povjerenja da češ i njega dovesti Isusu.
I on će od tebe saznati da je Isus istjerivao zle duhove, da je opraštao sve grijehe, da je uskrisivao mrtve, da je liječio svaku bolest i nemoć, da je vladao prirodom.
Na taj način pacijent doživljava duboko povjerenje u jednu osobu koja je tu.
Pacijent se zatvorio u samoga sebe.
Kao da je pao duboko u zdenac.
I doživljava da je Isus došao s Neba k njemu, da ga uzme i zaštiti.

Put ljubavi i put povjerenja su dva puta koji su bitni za oslobođenje od svih ovisnosti, protiv suicida, protiv depresija, agresivnosti.
Kod sebe i drugih morate najprije napraviti ta dva koraka.
Kontraindicirano je napraviti bilo koji korak ako ova 2 koraka prije nisi napravio.

Put pomirenja

Ako sam nekoga povrijedio, mi ne možemo skupa.
Ako je neko mene povijedio, ja ne želim ništa s njim imati.
Smatramo da je Bog kriv što nas je poslao u svijet patnje, grijeha, smrti.
Put da se s Bogom pomiriš je da mu oprostiš.To rijetki znaju.
Zato što si duhovno bolestan ti moraš razumjeti : Bože, prihvačam svoj život iz tvoje ruke, bit će dobro.
Drugo, budući da sam ja Boga već sto puta uvrijedio, povrijedio sam njegove ljude, ja sam kriv.
Put do pomirenja s Bogom je Bože, žao mi je, oprosti mi.
Moliti za oproštenje i oprostiti.
Drugo, mi sebe optužujemo- sam sami si kriv.
Zato moraš moliti sebe za oproštenje.
I zato trebaš sebi oprostiti.Dušo moja, žao mi je.
Pomiriti se sa samim sobom.
Prihvatiti sebe od Boga i sebi oprostiti.
Treće, povrijedili su druge ljude i oni su nas.
Put do pomirenja i zajedništva i sigurnosti života je moliti za oproštenje i oprostiti.
Zaboravite, osobito vi pobožni ljudi, uvjerenje da je opraštanje neka krepost koju kršćani moraju činiti.
To je laž.
Opraštanje i moliti za oproštenje je uvjet da ti uopće živiš i da uopće budeš zdrav.
To je uvjet da tvoj brak i obitelj funkcionira.
Praštanje nije neko dobro djelo, to je hitno djelo da uopće živiš.
Ti si kriv i drugi su krivi.
Nema čovjeka koji je dobar.
Svi griješe.
Lažac je ko kaže da ne griješi.
I pravednik sagriješi sedam puta na dan.
Oprosti nam duge naše kao što i mi opraštamo.
Sjeti se da kad ti opraštaš drugima, da ti sebe spasavaš, jer tad se i tebi prašta.
Opraštanje je jedan svemirski, sveobuhvatni proces, da bi ljudi mogli opstati i da bi nastao novi svijet.
Isus je donio samo jedno – praštanje.
Otac nam je svima oprostio.

Ovaj unos je objavljen u Seminari. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovorite

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Zahtijevana polja su označena s *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>